Naj...

Cetvrtak, 14:44. Telefonski razgovor sa mojim vlasnistvom, mojom voljenom robinjom.  Jedva cekamo da se vidimo. Nismo se videli od juce. Veceras u 20.

19:45, dolazim kod nje. Otvara mi njena sestra. Robinja, se sredjuje. Sedam u njenu sobu i cekam da igra pocne. Rekli smo da veceras necemo u grad, ostacemo veceras u neznoj, intimnoj atmosferi. Da, ali za malo. Obozavam da iznendjujem robinju.

Ulazi u sobu vesela, sretna i zeljna. Krece ka meni ali ja stavljam masku ljutog, mrzovoljnog Gospodara. Dva koraka ka meni. "Gde si krenula?" - zaustavljam je. Osmeh joj se naglo umanjio, iznenadjenje na licu, pogled u pod "Kod Vas Gospodaru, zelim da Vas zagrlim." - tuzno rece. Srce mi je zaigralo na njene reci i njeno stanje ali sam se suzdrzao da je ne zagrlim cvrsto, da osetim njen miris, neznost, da je pomazim po svilenoj kosi i da je poljubim sa svom ljubavlju. Kako  sam je zeleo. Pribrao sam se: "Idemo u grad, spremi se. Imas 15min." I opet sok. Mislila je da cemo ostati kod nje ili biti sami. Svi planovi i sve sto je predvidjala postalo je beskorisno, bezvredno i nerealno. Ostala je prepustena mojoj igri. 

Vraca se nakon 10min. Trenerka, patike, sportski obucena.

"Da li sam rekao da se obuces za sport?"

"Niste, Gospodaru." 

"Crna suknja do kolena, halter carape, stikle i ona tvoja bela uska kosulja. Odmah."

"Odmah, Gospodaru."

Igra je definitivno pocela.

Vratila se lepo i elegantno obucena bas kako voli njen Gospodar. Na licu joj se videlo zadovoljstvo jer dobro zna da je sexy, izazovna i da ja nisam ravnodusan. Gledam je neko vreme bez reci. Pustam je da uziva u tom saznjanju. Setam pogledom po njoj, vrsim inspekciju svakog dela njegog tela. Zaustavljam se na njenim ocima. Ima li sta lepse od ociju sretne zene?

Ustajem, prilazim joj. Stajem tik uz nju, da me oseti, da me pozeli. Lice jos je menja, strast je obuzima, oci joj se zatvaraju na pola, ocekuje me, ocekuje da je dodirnem, zagrlim, poljubim, pomazim. Da, sad je definitivno vreme za sve to. Sad ce joj biti mnogo sladje nego da sam to uradio kad sam dosao. Podizem ruku i nezno joj dodirujem kosu, zabacujem je iza vrata prelazeci preko njenog uha, zavrsavajuci rukom na njenom potiljku, nezno je hvatajuci za kosu. Ne moze vise da gleda. Trans. Hvatam je oko struka, privlacim sebi i ljubim. Slatko. Kako se samo slatka. Grlim je, prestajem da je ljubim i stavljam je na moje grudi. Stegnem je, da zna da je voljena, da zna da je zasticena, da zna da pripada, da zna...

Ostajemo tako nekoliko minuta dok nismo razmenili svu energiju i zelju koja se nagomilala.

Sad.

Naglo je odvojim od sebe i napravim distancu. Postajem ozbiljan i strog. "Imam poklon za tebe. podigni suknju i skini gacice."  Bila je iznenadjena i jos mamurna od zagrljaja i mazenja: "Gospodaru....". Pogledao sam je pogledom koji joj je stavio do znanja da cuti i izvrsava naredjenja. Suknja je na struku, gacice u mojim rukama. Prilazim i stavljam svoje tople dlanove njanjene butine, nezno prelazeci prema unutrasnjosti da bi se negde na sredini puta dlanovi pretvorili u nokte koji su grublje prelazili preko njene koze iduci nezaustavljivo, bez otpora prema gornjem, unutrasnjem delu butina. Telo joj je zaigralo, usta ispustila uzdah. 

Vadim prvu igracku.

Gacice napravljene od dva kaisa 1,5cm sirine. Mekana koza, crna. Izgleda kao tanga sa obe strane. Bez reci joj pruzam igracku. Uzima, sirom otvorenih ociju od iznenadjenja i neizvesnosti.  "Obuci". Obuceno. Prilazim i lepo zatezem kaise. Cvrsto stegnut struk, tanga stegnuta tako da lepo ulazi medju njene usmine a opet da moze da izdrzi bez problema. Mmm sexy. "Spusti suknju i popravi odecu. Lepo se namesti." Sad ide ono na sta sam i mislio. Podize ruke do struka da uhvati suknju. Brzo je shvatila da svako pomeranje tela deluje na kais medju njenim usminama. Pocinje da se pomera usporeno ispitujuci kako to deluje na njeno medjunozije. Totalno je pogubljena. Ne zna sta je snaslo. Polako spusta sunjku to kolena, pomerajuci se kao da drzi skupocenu vazu na glavi koju ne sme da razbije ni za sta na svetu.

"Idemo."

Izlazimo iz stana i dok sam ja zatvarao vrata ona je prisla liftu. "Ne. Idemo malo da se prosetamo." nasmesim se dvosmisleno, bezobrazno, sa jasnom porukom. Opet je bez daha i odgovora. Pokorava se. Pustam je prvu da ide niz stepenice. Dame imaju prednost...

Silazak je bio lagan i oprezan, kao da pazi da ne zgazi nesto sto nikako ne zeli. Bilo je pravo uzivanje gledati je kako se "muci". Nakon svakog dela stepenista okretala se prema meni gledajuci me ocima koje su se sjajile od uzbudjenja. Ocekivala je neki spas, neku moju rakciju, neku pomoc. Dobila je podrsku da nastavi. 

Izasli smo i dosli do auta. Ulazak je bio prava vratolomija. Ulazila je i sela kao trudnica. Skoro vodoravno. Izlazak iz auta u gradu, punom ljudi... zamisli.

Setnju kroz centar do kafica, mislim da nece nikad zaboraviti to. Njeni pokusaji da se nista ne primeti, da hoda uobicajeno, da je izraz lica ne odaje. Prelepa je bila. Nasli smo se sa prijateljima i seli za sto. Njoj se oci sjaje, pokreti usporeni. Delovala je kao izgubljena. Pitanja devojaka sta joj je. Njeno pravdanje i moj smeh na svako njeno obajasnjavane "kao" sta joj je. Vrpoljila se na stolici i nije mogla da bude na miru 10 sekundi. Pravio sam se da uopste ne obracam paznju na nju. Razgovarao sam sa drustvom potpuno usmeren na to ne primecujuci je. Ne gledajuci njenu "agoniju", njene poglede ka meni koji traze spas. Cak, sam poceo da dajem komplimente njenoj drugarici i pokazivo paznju prema njoj. Sve samo da pakazem kako je ostavljena, sama, na milost i ne milost. Kako sam samo glumeo...

U njoj je bila strasna borba. Epska. Svaki pokret tela, svaki udisaj , svaka izgovorena rec prenosila je pokrete i vibracije na kais medju njenim usminala dovodeci je do ludila. Bila je uzbudjena kao nikad u zivotu. Nije verovala dokle je stigla i sta sam joj uradio. Ruke je stavila u krilo, priblizavajuci ih medjunoziju dok je stalno pratila pogledom da li neko gleda sta radi. Pokusala je da se dodirne da se oslobodi barem nekim pritiskom, dodirom, bilo kako. Osetila se kao najtrazeniji kriminalac sa svih poternica, koga svi trze i samo u njega gledaju.

Iznenada, neocekivano bas u momentu kada je prislanjala ruke blize medjunoziju ja je pogledam. Direktno u oci. Poged koji kaze "Vidim te. Vidim sta radis." Pocrvenela je, posramila se. Bila je predivna. Nagnuo sam se ka njoj i u uho joj rekao da ide do muskog toaleta i da me ceka. Moje reci, pracenje vazduhom iz mojih usta koji je milovao njeno uho... zadrhtalo joj je telo. Ustala je i krenula pod nekim izgovorom koji nije licio ni na sta. Svi su je pogledali pitajuci se sta joj je.

Devojka u muskom toaletu, u takvom stanju. Neprocenjivo.

Dosao sam za njom. Uveo je u jednu od kabina, inace velikog i uvek besprekorno cistog toaleta. "Raskopcaj kosulju i oslobodi grudi od brusa." Gutala je svaku moju rec. Svaka joj je odzvanjala u glavi kao hiljadu ehoa u planini. Uradjeno. "Ruke iza ledja."- naredio sam. Njene bele, nezne, lepe grudi bile su isturene meni na milost. Dodirivao sam ih, mazio, malo grebao, igrao se sa bradavicama. Opustila se. Nasmesio sam joj se, nezno, sa podrskom i "sve je u redu". To joj je trebalo. Da oseti da je prihvacena i da mi je bliska. 

Vadim drugu igracku. 

Dve alkice. Krugovi koji nisu spojeni. Na jednom mestu nedostaje tri milimetra da se spoje. Uzimam jednu alkicu, sirim je i stavljam a bradavicu. Pustam rasirenu alkicu i ona se skuplja hvatajuci njenu bradavicu izazivajuci blagu bol ali definitivno osecaj da je tu i da radi. I druga je stavljena. Ponovo je igubljena.

"Vrati brus i zakopcaj kosulju. Necemo da nas cekaju. Mogli bi da pomisle ko sa sta radis." Provocirao sam je i navodio je, da na samu pomisao da drustvo misli da ona nesto radi samnom u toaletu, da pocrveni kao mak i da se postidi kao najgora. Smejao sam joj se pojacavajuci njen stid. Vracala je brus na mesto pazeci da ne povuce alkice, pokreti usporeni, odmereni i pazljivi do maksimuma. Kosulja zakopcana. Svaki uzdah, svaki pokret, svaka rec, sve je sada delovalo na jos jedno mesto. Ekstaza.

Vracamo se za sto. Ona ide prva. Dame imaju prednost :)

Pustam je da sedne a onda kazem da ipak idemo kuci. Ponovo agonija ustajanja sa stolice. Rukovanje i saginjanje da se poljubi sa prijateljicom. I ponovo setnja to auta. Predivno. Nevidjena scena.

Dolazimo kod mene. 22:40. Ne mozemo vise da izdrzimo. Gotovo je. Dajem joj do znanja da je slobodna da radi sta hoce. Pustam je sa povodca.

Bacamo se jedno na drugo... gori noc... do jutra. 

 

P.S.

D. ,nadam se da ces ovo jednog dana procitati.